PARK MAKSIMIR – SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE

Risnjak
15. Siječnja 2019.
Prikaži sve

PARK MAKSIMIR – SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE

PARK MAKSIMIR – SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE

Nekoć uređen na rubu grada, kao prvi takav park na jugoistoku Europe, i dan danas zadivljuje i pruža djelić prirode unatoč tome što ga je grad već odavno progutao.

Park Maksimir još uvijek čuva i izvornu floru i faunu, bez obzira što je čovjek intervenirao i uredio više ili manje neke dijelove samog parka ili izgradio pojedine objekte.

UREĐENJE PARKA

Park Maksimir nastaje krajem 18. stoljeća na inicijativu biskupa Maksimilijana Vrhovca, čije ime i danas nosi – Maksimilijanov mir, odnosno skraćeno Maksimir. Prvotno je zamišljen kao barokni park (francuski stil) koji se trebao prostirati na području biskupske šume, a tragove toga najbolje vidimo na potezu od glavnog portala do podnožja vidikovca i po zrakastom rasporedu puteljaka. Uslijed optužbi za masonstvo, povezanost s mađarskim jakobincima i rasipanje novaca na nebitno Maksimilijan je bio primoran povući se iz projekta.
Uređenje parka preuzima nasljednik, biskup Aleksandar Alagović, te napušta francuski stil uređenja i prozračuje šume i otvara livade. Njegov utjecaj na sami park je mali, ali daje dobar temelj za daljnji rad.

Maksimir svoj finalni izgled zahvaljuje nadbiskupu Jurju Hauliku, koji je angažmanom iskusnih austrijskih arhitekata, predvođenih Michael Sebastian Riedl-om, poprimio obrise tada modernih parkova engleskog stila, tj. engleskog perivoja. Vrijeme je to pojave romantizma pa se ta načela i elementi toga primjenjuju i na krajobraznom uređenju. U parku su vješto iskorištene prirodne karakteristike poput visinske razlike, starih šuma i potoka koji u kombinaciji sa nekim zahvatima poput izgradnje umjetnih jezera ili pak nasada ukrasnog bilja skupa sa izgradnjom pojedinih objekata parku daju nevjerojatnu oblikovnu pejzažnu vrijednost i osobnost.

PARK DANAS

Park se danas pruža na 316 hektara i potpuno je okružen gradom. Karakterizira ga mreža staza koja kruži parkom, kako kroz one šumske predjele tako i pored jezera i preko livada, spajajući nekolicinu parkovnih građevina sa prirodnim i uređenim predjelima. Bio je i ostao zelena oaza, komadić prirode na južnim obroncima Medvednice, koja pruža dom mnogim životinjskim i biljnim vrstama od čega posebno treba izdvojiti više od sto vrsta ptica i hrast lužnjak star šestotinjak godina. Bioraznolikost ovog relativno malog parka okruženog velegradom je zapanjujuća.

ARHITEKTURA I ZANIMLJIVOSTI

Izgrađeni aritektonski objekti uglavnom su djela austrijskog graditelja Franz-a Schücht-a koji je radio u Zagrebu. Važniji od njih u Maksimiru su: Biskupski ljetnikovac, Vidikovac (Kiosk), Švicarska (Tirolska) Kuća, Mirna koliba te razni paviljoni, a vjerojatno i glavni ulazni portal. Uz njih važno je još napomenuti i druge građevine poput kapelice sv. Jurja, obelisk dignut povodom završetka gradnje te zanimljivu građevinu pčelinjaka u sklopu gospodarskih zgrada ljetnikovca biskupa Haulika.
Zanimljivost parka su također i razne skulpture razbacane naokolo te posebno Mogila podignuta o tisućugodišnjici hrvatskog kraljevstva, a koja sadrži grude zemlje i kamena iz svih krajeva u kojima žive Hrvati.

U južnom dijelu parka neposredno uz Maksimirsku cestu i nasuprot istoimenog stadiona smjestio se i zagrebački zoološki vrt.
Po prvi put park Maksimir se zaštićuje 1948. godine i proglašuje „prirodnom rijekošću“ rješenjem tadašnjeg Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu. Danas park uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Facebook
Facebook
Instagram
TripAdvisor